Finale kao lekcija

Završeno je Državno prvenstvo za mlade rukometaše . Podijeljeni su pehari i medalje, proglašeni najbolji pojedinci, napravljene zajedničke fotografije i spuštena zavjesa na još jedno veliko natjecanje.
Za mnoge klubove ostao je gorak okus, rezultati kojem se u klubu nitko nije nadao.

Odmah nakon završetka državnog prvenstva počinju analize. Neko će govoriti o povredama, neko o sucima, neko o spletu nesretnih okolnosti. Uvijek postoje razlozi koji mogu objasniti pojedini poraz ili loš dan. Međutim, kada se podvuče crta, loša igra ne može se objasniti samo jednim detaljem.

Pravo pitanje nije zašto naš klub nije bio prvi. Pravo pitanje je koliko je danas moj klub udaljen od najboljih.

Odgovor smo dobili u finalnim utakmicama

U17 – RK Zagreb i Zadra 2013

U15 – Siska – Dinamo Zagreb 

U13 –  Dinamo Zagreb -Rudar

To nije bilo samo finale. To je bila pokazna vježba kako izgleda ozbiljan omladinski rukomet. Dvije ekipe pogotovo U17  koje su pokazale uigranost, disciplinu, energiju, brzinu i rukometno znanje kakvo se rijetko viđa čak i u seniorskoj konkurenciji. Nije tu bilo puno improvizacije. Svaki pokret imao je smisao, svaka akcija cilj, a svaki igrač svoju ulogu.

Gledajući ih, postalo je jasno da se takav nivo ne postiže slučajno.

Ne nastaje preko noći.

Ne kupuje se.

Ne dobija na poklon.

To je proizvod godina kvalitetnog rada.

U našem sportskom prostoru često se puno govori o talentu. Kada se pojavi perspektivan dječak, odmah ga proglašavamo budućim reprezentativcem. Kada neka generacija ostvari dobar rezultat, uvjeravamo sebe da je pred njom velika budućnost.

Ali talent je samo materijal za rad.

Bez stručnog rada, bez sistema i bez svakodnevnog usavršavanja, talenat ostaje samo neispunjeni potencijal.

Dinamo Zagreb ni Zadar 2013 nisu pobijedili zato što imaju više želje od drugih. Svi žele pobijediti. Nisu pobijedili ni zato što imaju više ljubavi prema rukometu. Ljubavi ne nedostaje ni u drugim klubovima.

Pobijedili su zato što su u ovom trenutku bolji.

A bolji su postali kroz rad.

To je možda i najvažnija poruka ovog prvenstva. Želja za uspjehom je neophodna, ali nije dovoljna. Između želje i rezultata nalazi se ogroman prostor koji treba popuniti znanjem, treningom, organizacijom i strpljenjem.

Zato bi bilo pogrešno tražiti utjehu u izgovorima. Puno korisnije bilo bi pogledati finale još jednom i pokušati naučiti nešto iz njega.

Jer ponekad najveća vrijednost jednog prvenstva nije pehar koji podignete, nego lekcija koju dobijete.

A neki klubovi su ove godine dobili veoma jasnu lekciju: tradicija se poštuje, talenat se cijeni, želja se podrazumijeva, ali samo kvalitetan i dugoročan rad vodi prema vrhu.

Sve ostalo su priče koje lijepo zvuče dok ne počne utakmica.