Ko je talenat u rukometu?

U rukometnim dvoranama talenat se prepozna brzo. Nekad već na prvom treningu. Lopta mu “leži”. Korak mu je lak. Pogled mu ide tamo gdje drugi još nisu ni pomislili da dodaju. Publika šapne: “E, ovaj je poseban.”

Talenat je onaj koji vidi rješenje prije problema. Koji ima osjećaj za prostor, za trenutak, za ritam utakmice.
Onaj koji ne mora gledati u klupu da bi znao šta treba napraviti.

Ostati na zemlji dok te dižu u visine

Ali, talenat je i najopasnija riječ u mlađim kategorijama.

Zašto? Zato što lako uspava.

Koliko smo samo puta gledali dječake koji su sa 14 godina bili “čudo”, a sa 20 nestali iz rukometa? Dok su drugi, tiši, uporniji, manje hvaljeni, ostajali poslije treninga šutirati još sto lopti. I danas igraju.

Talenat je dar. Rad je odluka.

Talenat te izdvoji. Karakter te održi.

U društvu koje brzo traži vođe, koje prerano dijeli etikete, lako je povjerovati da si već stigao – samo zato što si ispred vršnjaka. A rukomet je dug put. Seniorski rukomet ne pita ko je bio najbolji kadet. On pita – ko je spreman sada?

Osim sportskog iskustva, mladi stječu radne navike, osjećaj odgovornosti i vrijedne životne vještine koje im mogu koristiti u daljnjem obrazovanju i karijeri.

Pravi talenat je onaj koji:

● sluša trenera i kad ga hvale i kad ga kritikuju

● ne bira utakmice

● igra odbranu jednako ozbiljno kao i napad

● ne traži alibi u sudiji, parketu ili saigraču

● radi i kad niko ne gleda

Jer bez toga, talenat postaje samo lijepa uspomena iz mlađih kategorija.

Zato mladima treba reći jasno:
Ako si talentiran – to ti je samo početna prednost. Ne i garancija.

Ne mjeri se veličina igrača po tome koliko ga drugi hvale, nego koliko je spreman da uči. Najveći pad u karijeri obično ne dolazi zbog nedostatka dara, nego zbog viška samouvjerenosti bez pokrića.

Na kraju, možda je najpoštenije reći ovako:

Talenat je onaj koji ima dar da bude ispred drugih.
Veliki igrač je onaj koji ima mudrost da ostane na zemlji.