Ime koje znači više od transfera

Nakon 3. kola lige za prvaka i lige za opstanak u rukometnoj Premijer ligi, javni prostor ponovo je ispunjen istim vijestima: ko je otišao, ko je došao, ko je „pojačanje“, a ko kratkoročno rješenje. Portali broje transfere, fotografije se mijenjaju brže od rezultata, a dresovi se oblače i skidaju kao jakne u proljeće. Sve izgleda važno. A u isto vrijeme..

A u isto vrijeme, daleko od reflektora, u dvoranama bez kamera, treniraju djeca iz rukometne akademije. Isti grb nose godinama. Isti parket poznaju napamet. I još uvijek vjeruju da put do prvog tima vodi kroz rad, a ne kroz kofer.

U toj buci transfera, jedno ime i prezime mladog, izuzetno talentiranog rukometaša, objavljeno na portalima, znači više za budućnost rukometa na ovim prostorima nego svi transferi u klubu. Jer jedno ime nosi poruku. Poruku dječaku na treningu da se trud vidi. Roditeljima da strpljenje ima smisla. Trenerima da razvoj nije uzaludan posao. Klubovima da nije sramota stati iza vlastitog djeteta.

Transferi pune kolone, ali ne grade temelje

Transferi pune kolone, ali ne grade temelje. Danas si pojačanje, sutra si višak, prekosutra fusnota. Bez korijena, bez pripadnosti, bez priče. “Nomadski rukomet” možda donosi trenutni rezultat, ali rijetko ostavlja trag. Ne stvara identitet i ne stvara kontinuitet.

Vjerujem da će doći dan kada će pred nastavak prvenstva jednako aktuelne biti vijesti tipa:

„Ovo su igrači iz naše akademije koji su ozbiljni kandidati za seniorski sastav.“

Dan kada napredak domaćeg djeteta neće biti iznenađenje, nego logičan slijed rada.

Možda tada nećemo imati manje transfera. Ali ćemo imati više smisla. Jer Premijer liga ne mora biti samo tržište igrača – može biti izlog strpljenja, znanja i povjerenja u vlastitu bazu.

A jedno objavljeno ime, u pravo vrijeme, može pokrenuti više djece nego deset potpisanih ugovora bez adrese.