Zato se odavno kaže u rukometu da je dobar golman pola ekipe.

Nakon sjajne predstave Radovanovića i mladog Serdara protiv TSV Hannovera , najbolja je potvrda koliko je golmanova uloga presudna u prijelomu utakmice i konačnom ishodu. U trenucima kada se rezultat lomio, kada je protivnik dominirao i kada je dvoranom prolazila nervoza, upravo su njihove obrane donijele stabilnost i preokrenule psihološki tijek susreta. Nisu to bile samo tehničke intervencije – to je bio vjetar u leđa svojoj ekipi sa porukom : mirno, imamo kontrolu.

Nisu svi golmani isti. I ne treba da budu. Kao što postoje različiti stilovi napada, tako postoje i različiti profili čuvara mreže.

Postoje takozvani “linijski” golmani. Njihova snaga je u igri na šest metara. Odlično čitaju pivota, prepoznaju trenutak kada lopta ide na crtu i reagiraju eksplozivno iz blizine. Brane zicere sa krila, zatvaraju uglove pri ulazima vanjskih igrača i imaju izuzetno brzu reakciju na šuteve iz prodora. To su golmani koji ne čekaju pasivno rasplet, nego napadaju šutera i skraćuju ugao.

Zato se odavno kaže u rukometu da je dobar golman pola ekipe.

Drugu grupu čine specijalisti za vanjski šut. Njih karakteriše strpljenje, rad nogu i osjećaj za tajming. Znaju “čitati” ruku šutera sa devet ili deset metara i ostati mirni dok lopta ne napusti dlan. Takve odbrane često psihološki slome protivničke bekove, jer dolaze iz situacija koje izgledaju kao čisti gol.

Naravno, postoji i treća, najrjeđa kategorija – univerzalci. Golmani koji jednako dobro zatvaraju liniju, brane krila i čitaju šuteve sa distance. Oni prilagođavaju dubinu stajanja, mijenjaju ritam i taktički odgovaraju svakom napadu. Takvi čuvari mreže daju treneru širinu u izboru sistema obrane.

Ali bez obzira na tip, jedno je sigurno – kada golman u pravom trenutku veže dvije ili tri ključne obrane, utakmica se lomi. Ekipa dobija krila, protivnik gubi sigurnost, a publika postaje dodatni igrač.

Zato se odavno kaže u rukometu da je dobar golman pola ekipe.

BRAVO MIHAJLO, BRAVO SERDAR!