Trener koji se boji talenta teško može stvoriti vrhunsku momčad. Mnogi kažu da žele posebne igrače, ali kada se pojavi netko tko razmišlja brže, vidi igru drugačije i ima hrabrosti postaviti drugačije pitanje – odjednom postaje “težak”.

Istina je drugačija. Veliki talenti ne smetaju jakim ekipama. Oni samo razotkrivaju okruženja koja se boje razvoja.

U modernom rukometu pravi trener ne traži igrače koji će ga samo slijediti i uvijek se slagati s njim. Traži igrače koji podižu razinu razmišljanja u momčadi.

Pametan igrač ponekad vidi detalj koji drugima promakne. Postavi pitanje koje potakne trenera i suigrače na novo razmišljanje. Ponekad upravo jedna ideja može promijeniti tijek cijele utakmice.

To nije prijetnja autoritetu. To je napredak.

Prosječne ekipe pokušavaju kontrolirati snažne umove. Velike ekipe ih pretvaraju u svoju najveću snagu.

Na kraju, cilj nikada nije bio da trener ili igrač budu najpametniji u momčadi. Pravi cilj je izgraditi tim u kojem svi igraju i razmišljaju na višoj razini.

Velike momčadi ne boje se snažnih umova. One na njima grade svoju budućnost.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *