RUKOMET POSTAJE LUKSUZ? Novi liječnički pregledi veliki su udar na roditelje, djecu i klubove

Hrvatski rukomet godinama govori o potrebi povećanja broja djece u klubovima, jačanju škola rukometa i stvaranju što šire baze iz koje će jednog dana dolaziti novi reprezentativci. Istodobno, roditeljima stiže još jedan trošak koji bi mogao imati upravo suprotan učinak.

Novi Pravilnik podigao je zdravstveni standard, ali i cijenu bavljenja sportom

Novi Pravilnik o zdravstvenim pregledima sportaša, koji je stupio na snagu 26. ožujka 2026. godine, donio je detaljnije i opsežnije liječničke preglede sportaša. Ideja je jasna i teško joj je bilo što prigovoriti – zdravlje i sigurnost djece moraju biti na prvom mjestu.

Problem nastaje kod pitanja: tko će sve to platiti?

Prema informacijama koje su objavljene prilikom predstavljanja novog sustava, cijena detaljnijeg pregleda može iznositi oko 70 eura.

Za jednu obitelj možda je riječ o trošku koji se još nekako može podnijeti. Ali što ako obitelj ima dvoje ili troje djece u sportu?

A što ako govorimo o rukometnom klubu sa 150, 200 ili 300 djece?

Tada više ne govorimo o sitnom trošku.

Govorimo o tisućama, pa i desecima tisuća eura godišnje.

Škole rukometa mogle bi prve osjetiti posljedice

Rukomet je posebno osjetljiv na ovakve odluke.

Veliki hrvatski klubovi i škole rukometa imaju nekoliko dobnih kategorija – od mini rukometa, preko U11, U13 i U15 pa sve do kadeta i juniora.

U sustavu je velik broj djece.

Ako uzmemo samo hipotetski primjer škole rukometa sa 200 registriranih mladih rukometaša i rukometašica, pregled od 70 eura predstavlja ukupni godišnji iznos od:

14.000 eura.

Kod 300 djece govorimo o čak:

21.000 eura.

Netko taj račun mora platiti.

Ako ga ne plati država, platit će ga klub.

Ako ga ne može platiti klub, platit će ga roditelji.

A ako ga roditelji ne mogu platiti?

Dijete bi u konačnici moglo prestati trenirati ili se uopće neće uključiti u sport.

Upravo tu nastaje najveći problem.

Želimo li djecu na rukometnom terenu ili im stvaramo nove prepreke?

Roditelji mladih rukometaša već danas financiraju značajan dio sportskog puta svoje djece.

Tu su članarine, tenisice, sportska oprema, putovanja, turniri, kampovi i brojni drugi troškovi koji se tijekom godine nakupe.

Liječnički pregled nije luksuz.

On je potreban i važan.

Ako država propisuje da dijete mora imati određeni zdravstveni pregled kako bi moglo trenirati i natjecati se, legitimno je postaviti pitanje treba li država istodobno osigurati da taj pregled bude financijski dostupan svakom djetetu.

Jer mogućnost bavljenja rukometom ne bi smjela ovisiti o tome imaju li roditelji dodatnih 70 eura.

Posebno ne u sportu koji se već godinama bori s odlaskom djece i sve manjom bazom u pojedinim sredinama.

91 sportska zajednica i savez traže rješenje

Problem više nije samo pitanje pojedinih roditelja ili klubova.

Iz Zaprešića je pokrenuta nacionalna inicijativa koju je, prema objavljenim informacijama, podržala 91 gradska, općinska i županijska sportska zajednica odnosno savez.

Cilj inicijative nije ukidanje pregleda niti smanjivanje zdravstvenih standarda.

Naprotiv.

Traži se održiv nacionalni model financiranja obveznih pregleda maloljetnih sportaša te uspostavljanje središnjeg registra obavljenih pregleda.

To je važna razlika.

Nitko razuman neće tvrditi da djecu ne treba kvalitetno pregledavati.

Pitanje je samo treba li financijski teret zakonske obveze završiti na roditeljima.

Koliko ovo znači za hrvatski rukomet?

Pogledajmo problem iz perspektive jednog rukometnog kluba.

Klub želi imati što više djece.

Organizira promocije rukometa po školama, trenere, termine u dvoranama, utakmice, prijevoz i natjecanja.

Volonteri i treneri ulažu stotine sati kako bi privukli još desetak ili dvadesetak djece.

A onda roditelju koji želi upisati dijete u rukomet kažemo:

članarina, oprema, tenisice, putovanja – i još obvezni liječnički pregled.

Svaka nova financijska prepreka smanjuje dostupnost sporta.

Posebno u manjim sredinama i obiteljima s više djece.

A upravo su manje sredine desetljećima bile jedan od temelja hrvatskog rukometa.

Zdravstveni standard mora biti visok – ali dostupan svima

Novi Pravilnik donosi i pozitivne stvari.

Minimalni pregled sada uključuje anamnezu i klinički pregled, 12-kanalni EKG, mjerenje krvnog tlaka, osnovne laboratorijske pretrage i spirometriju.

Za većinu sportaša pregled se provodi jednom godišnje.

To svakako predstavlja ozbiljniji pristup zdravstvenoj zaštiti sportaša.

Ali kvalitetniji pregled i način njegova financiranja dvije su različite stvari.

Hrvatska može imati visoke zdravstvene standarde i istodobno pronaći model u kojem roditelji neće sami snositi cijeli trošak.

Primjerice kroz HZZO, državni proračun, sportske saveze, lokalnu samoupravu ili kombinirani model financiranja.

Najgora opcija bila bi jednostavno propisati obvezu i račun ostaviti roditeljima i klubovima.

Rukomet ne smije postati sport samo za one koji ga mogu platiti

Hrvatski rukomet treba tisuće djece.

Treba pune dvorane na turnirima U11 i U13.

Treba škole rukometa u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, ali jednako tako u Našicama, Metkoviću, Đakovu, Bjelovaru, Vinkovcima i desecima drugih gradova i mjesta.

Jer nikada ne znamo iz kojeg će malog kluba doći sljedeći veliki hrvatski reprezentativac ili reprezentativka.

Zato bi rasprava o liječničkim pregledima trebala prijeći pitanje same cijene.

Ovdje govorimo o dostupnosti sporta.

Ako je zdravstveni pregled zakonski uvjet da dijete može igrati rukomet, onda država mora ozbiljno razmotriti model kojim će taj pregled učiniti dostupnim svakom djetetu, neovisno o financijskim mogućnostima njegove obitelji.

Zdravlje djece nema cijenu.

Ali isto tako, bavljenje sportom ne smije postati privilegija djece čiji roditelji tu cijenu mogu platiti.

Hrvatskom rukometu trebaju djeca na parketu.

Ne nove financijske prepreke na ulazu u dvoranu.