Novi zdravstveni pregledi sportaša: Veća sigurnost, ali i novi financijski izazov za amaterske klubove

Novi Pravilnik o zdravstvenim pregledima sportaša donosi značajan iskorak u zaštiti zdravlja sportaša u Hrvatskoj. Pregledi će biti detaljniji, standardizirani i prilagođeni opterećenju pojedinog sporta. Za rukomet je posebno važna promjena prema kojoj se redovni zdravstveni pregled obavlja jednom u 12 mjeseci.

Međutim, uz zdravstvenu stranu novih pravila pojavljuje se i drugo važno pitanje: koliko će sve to koštati i tko će taj trošak platiti?

Upravo bi financijska strana novog sustava mogla postati ozbiljan problem za manje i amaterske sportske klubove.

Ministarstvo procjenjuje cijenu pregleda na oko 70 eura

Prilikom predstavljanja novog Pravilnika Ministarstvo zdravstva objavilo je vrlo važan podatak – novi, prošireni zdravstveni pregled trebao bi stajati oko 70 eura po sportašu.

Prema informacijama Ministarstva, novi pregled sadržavat će otprilike dvostruko više pretraga nego ranije. Istodobno će se za većinu intenzivnijih sportova, među kojima je i rukomet, obavljati jednom godišnje.

Ranije su se pregledi u pravilu obavljali dva puta godišnje, a cijena pojedinačnog pregleda kretala se između 30 i 40 eura.

To znači da godišnji iznos na razini jednog sportaša na prvi pogled ne predstavlja veliko povećanje. Dva pregleda od 30 do 40 eura značila su godišnji trošak između 60 i 80 eura, dok Ministarstvo novi godišnji pregled procjenjuje na oko 70 eura.

Dakle, problem nije nužno samo u cijeni pojedinačnog pregleda.

Problem je u tome tko će ga financirati i kako će novi standard biti organiziran za desetke tisuća djece i sportaša u amaterskom sportu.

Cijena od 70 eura nije fiksno propisana

Pritom treba naglasiti jednu važnu stvar.

U samom Pravilniku nije određeno da zdravstveni pregled mora koštati točno 70 eura.

Propisano je da se visina naknade utvrđuje na temelju Cjenika zdravstvenih usluga Hrvatske liječničke komore te u okviru cijena laboratorijskih pretraga koje je odobrila Hrvatska komora medicinskih biokemičara.

Zbog toga iznos od oko 70 eura treba promatrati kao službenu procjenu predstavljenu uz novi Pravilnik, a ne kao jedinstvenu zakonom određenu cijenu koju će svaki sportaš u Hrvatskoj platiti.

Konačan trošak može ovisiti o ustanovi koja pregled provodi, potrebnim pretragama i eventualnoj dodatnoj dijagnostici.

Što rukometaš dobiva za tih 70 eura?

Novi pregled znatno je opsežniji od pregleda koji su mnogi sportaši do sada poznavali.

Minimalni pregled uključuje zdravstvenu anamnezu i klinički pregled, mjerenje visine, težine i postotka masnog tkiva, krvnog tlaka, 12-kanalni EKG s procjenom rizika iznenadne srčane smrti, spirometriju te propisane laboratorijske pretrage.

Kod sportova s visokom dinamičkom komponentom, u koje pripada i rukomet, laboratorijska obrada uključuje KKS, jetrene enzime, ureu i kreatinin, glukozu u krvi, urin i serumsko željezo, dok su za sportašice generativne dobi predviđene i dodatne pretrage poput TSH-a.

Prema medicinskoj indikaciji pregled se može dodatno proširiti.

Drugim riječima, novi zdravstveni pregled trebao bi biti stvarni preventivni pregled sportaša, a ne samo formalnost potrebna za dobivanje liječničkog pečata i prava nastupa.

Rukomet jednom godišnje

Rukomet je prema novoj klasifikaciji svrstan u skupinu IIC – umjereno statičko i visoko dinamičko opterećenje.

Za sportove u toj kategoriji zdravstveni pregled obavlja se svakih 12 mjeseci.

Liječnik ipak može odrediti kraći rok ako zdravstveno stanje sportaša ili intenzitet treninga i natjecanja to zahtijevaju, a kraći rok može biti određen i pravilima nadležnog nacionalnog sportskog saveza.

A sada dolazimo do amaterskih klubova

Sedamdeset eura možda ne djeluje kao velik iznos kada govorimo o jednom profesionalnom sportašu.

Ali hrvatski sport ne čine samo profesionalni klubovi.

Njegovu bazu čine stotine manjih klubova, volonteri, treneri, roditelji i tisuće djece.

Uzmimo kao primjer jedan rukometni klub koji ima seniorsku momčad i nekoliko mlađih kategorija.

Ako klub ima 100 registriranih igrača, teorijska vrijednost 100 pregleda po 70 eura iznosi:

7.000 eura godišnje.

Za klub sa 150 igrača:

10.500 eura godišnje.

Za veću školu rukometa s 200 registriranih igrača:

14.000 eura godišnje.

To su iznosi koji za profesionalne klubove možda nisu presudni, ali za mali rukometni, nogometni, košarkaški ili drugi amaterski klub mogu predstavljati ozbiljan dio godišnjeg proračuna.

Naravno, to ne znači automatski da će klubovi stvarno sami plaćati navedene iznose. Trošak pregleda može snositi sportaš odnosno roditelj, klub, lokalna zajednica ili se financiranje može organizirati drugim modelom.

Ali upravo je zato pitanje financiranja ključno.

Tko će platiti pregled djece?

Tu dolazimo do možda najvažnijeg pitanja novog sustava.

Ministarstvo zdravstva naglasilo je da učenici koji se natječu u sustavu školskog sporta imaju besplatan pregled kod specijalista školske medicine.

No školski sport i klupski sport nisu isto.

Dijete koje igra za školsku rukometnu ekipu i dijete koje je registrirani igrač rukometnog kluba mogu biti ista osoba, ali nastupaju u različitim sustavima.

Zato će za amaterski i klupski sport biti izuzetno važno jasno organizirati način financiranja pregleda kako trošak ne bi u konačnici postao dodatna prepreka roditeljima.

Jer 70 eura za jedno dijete jednom godišnje možda nije velik iznos za svaku obitelj.

Ali što ako obitelj ima dvoje ili troje djece koja treniraju?

Dvoje djece značilo bi oko 140 eura, a troje oko 210 eura godišnje, samo za osnovne sportske zdravstvene preglede ako bi ih roditelji morali plaćati u punom iznosu.

Mali klubovi već rade s ograničenim proračunima

To je posebno osjetljivo pitanje za hrvatski amaterski sport.

Brojni manji rukometni klubovi financiraju se iz lokalnih proračuna, članarina, sponzorstava i rada volontera.

Iz tih sredstava potrebno je financirati dvoranu, prijevoz, suce, delegate, kotizacije, licence, trenere, sportsku opremu, lopte, natjecanja mlađih kategorija i brojne druge troškove.

Ako bi se na klub s 150 ili 200 članova prebacio još jedan godišnji trošak od desetak ili više tisuća eura, za dio klubova to bi predstavljalo ozbiljno opterećenje.

Alternativa je prebacivanje troška na roditelje.

Ali tada se postavlja drugo pitanje: hoće li bavljenje sportom postati još skuplje?

Zdravstveni standard ne bi smio ovisiti o financijskoj snazi roditelja

Ovdje se zapravo nalazi najveći izazov novog sustava.

Medicinska logika Pravilnika teško se može osporavati.

Ako kvalitetniji pregled može pravodobno otkriti srčani, plućni ili drugi zdravstveni problem kod mladog sportaša, onda takav pregled ima svoju svrhu.

Posebno u sportovima visokog intenziteta poput rukometa.

Ali država i sportski sustav moraju pronaći način da kvalitetniji zdravstveni standard ne znači istodobno i veće financijsko opterećenje koje će pojedinu djecu udaljiti od sporta.

Potrebno uključiti gradove, općine i sportske zajednice

Jedno od mogućih rješenja moglo bi biti sustavno sufinanciranje zdravstvenih pregleda kroz gradove, općine i lokalne sportske zajednice.

Ako lokalna zajednica financira korištenje dvorana, prijevoz ili programe sportskih klubova, zdravstveni pregledi mladih sportaša također bi se mogli promatrati kao dio javnog interesa.

Druga mogućnost je organiziranje zajedničkih pregleda za veći broj klubova preko gradskih i županijskih sportskih zajednica.

Takav model mogao bi olakšati organizaciju, smanjiti administraciju i potencijalno omogućiti povoljnije uvjete.

Problem neće biti samo novac – nego i kapacitet

Postoji još jedan izazov o kojem će se tek morati ozbiljnije razgovarati.

Ako veliki broj registriranih sportaša mora prolaziti standardizirane preglede koji uključuju EKG, spirometriju i laboratorijske pretrage, potrebno je osigurati i dovoljan broj liječnika, termina i ustanova.

Pravilnik određuje da tim zdravstvene zaštite sportaša čine specijalist medicine rada i sporta te medicinska sestra odnosno tehničar, a jedan tim može skrbiti o najviše 5.000 sportaša.

Zato će uspjeh novog sustava ovisiti ne samo o propisima nego i o tome postoji li na terenu dovoljno kapaciteta za njihovu provedbu.

Posebno će zanimljivo biti vidjeti kako će se pregledi organizirati u manjim gradovima i sredinama u kojima djeluje velik broj sportskih klubova, ali nema dovoljno specijalista sportske medicine.

Za klubove dolazi i dodatna administracija

Klubovi će također morati puno ozbiljnije pratiti valjanost liječničkih uvjerenja svojih igrača.

Sportaš mora najkasnije unutar mjesec dana od početka treninga imati važeće uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti.

Za klub koji ima 150 ili 200 registriranih igrača različitih godišta to znači ozbiljnu evidenciju: kada je tko pregledan, kada uvjerenje istječe i smije li igrač nastupiti.

Posebnu pozornost trebat će posvetiti mlađim kategorijama.

Dobra ideja mora imati održiv model financiranja

Novi Pravilnik predstavlja velik korak prema ozbiljnijoj zdravstvenoj zaštiti hrvatskih sportaša.

Posebno je pozitivno što pregled više nije zamišljen kao puka formalnost, već kao standardizirani medicinski postupak koji može otkriti zdravstvene rizike prije nego što postanu ozbiljan problem.

Ali sada dolazi teži dio – provedba.

Ako pregled vrijedi godinu dana i stoji približno 70 eura, potrebno je jasno definirati kako će se financirati pregledi desetaka tisuća djece i amaterskih sportaša.

Jer za klub sa 150 članova govorimo o pregledima čija je procijenjena ukupna vrijednost oko 10.500 eura godišnje.

Za 200 članova riječ je o približno 14.000 eura.

Takav trošak ne smije jednostavno završiti na leđima malih klubova ili roditelja.

Zdravstvena sigurnost sportaša mora biti prioritet. Ali jednako tako mora postojati model koji će omogućiti da sigurniji sport ne postane skuplji i manje dostupan sport.

Upravo će način financiranja i organizacije zdravstvenih pregleda pokazati hoće li novi Pravilnik postati stvarni napredak hrvatskog sporta ili novi veliki izazov za njegove najmanje i financijski najosjetljivije klubove.