Zašto neke ekipe pobjeđuju i na gostovanju, a druge se predaju prije polaska?

Kolumna: Gordan Koso

U rukometu postoje ekipe koje na svaki teren dolaze s istom ambicijom: da se bore za pobjedu. Poštuju protivnika i domaću publiku, ali se nikoga ne boje. Njima je domaći teren prednost, ali gostujući teren nikada nije izgovor.

A postoje i one druge. Ekipe koje već prije utakmice razmišljaju o snazi protivnika, atmosferi u dvorani i opravdanjima za eventualni poraz.

U čemu je razlika?

Jedan od važnih odgovora krije se u omladinskoj rukometnoj školi.

Pobjednički mentalitet ne stvara se kada igrač postane senior. On se gradi od najmlađih kategorija, kroz treninge, natjecanja, odnos prema porazu i iskustva koja mladi rukometaši stječu izvan svoje sredine.

Zato su međunarodni turniri diljem Europe mnogo više od sportskih putovanja. To su prilike da mladi igrači upoznaju različite rukometne škole, igraju u nepoznatim dvoranama, osjete pritisak gostujućeg terena i nauče da se za pobjedu treba boriti bez obzira na okolnosti.

Nije dovoljno odgojiti igrača koji zna pobjeđivati pred svojim navijačima. Potrebno je odgojiti rukometaša koji vjeruje da može pobijediti bilo gdje.

Igrač za pet ili deset godina

Naravno, za to su potrebni kvalitetni treneri, dugoročna strategija kluba i omladinski pogon koji ne razmišlja samo o današnjem rezultatu, nego o igraču kakvog želi stvoriti za pet ili deset godina.

Domaća pobjeda donosi bodove, ali gostujuća pobjeda gradi karakter.

A možda je upravo to jedan od pokazatelja kvalitete rukometne škole: ne samo koliko dobrih igrača stvara, nego koliko ih osposobi da se nikoga ne boje i da svaki teren doživljavaju kao novu priliku za pobjedu.

Jer gostujući mentalitet ne kupuje se na tržištu igrača. On se odgaja u vlastitoj rukometnoj školi.