Gledatelj dolazi zbog utakmice, navijač ostaje zbog kluba. No je li prava ljubav prema klubu samo glasna podrška s tribina ili i spremnost da se postavljaju neugodna pitanja o njegovoj budućnosti?

Sportske dvorane mjesta su na kojima se susreću različiti ljudi, generacije i emocije. Neki dolaze uživati u rukometu, vidjeti kvalitetnu utakmicu i atraktivne poteze. Drugi dolaze zbog nečega što je teško objasniti onima koji nikada nisu osjetili istinsku pripadnost jednom klubu.

Na prvi pogled svi su oni publika. Sjede ili stoje na tribinama, prate događanja na parketu, raduju se pogocima i komentiraju sudačke odluke. Međutim, između gledatelja i navijača postoji razlika koja se ne može izmjeriti brojem dolazaka na utakmice, kupljenih ulaznica ili glasnoćom navijanja.

Ta razlika počinje ondje gdje utakmica završava.

Gledatelj prati utakmicu, navijač živi s klubom

Gledatelj dolazi pogledati sportski događaj. Želi vidjeti dobar rukomet, neizvjesnost, kvalitetne obrane, lijepe pogotke i borbu do posljednje minute. Ako utakmica ispuni njegova očekivanja, zadovoljan će napustiti dvoranu. Ako ga razočara, možda će sljedeći put odabrati nešto drugo.

I u tome nema ništa loše. Sport treba gledatelje, ljubitelje igre i ljude koji cijene kvalitetu sportskog nadmetanja.

Navijač, međutim, dolazi zbog kluba.

Zbog grba na dresu. Zbog boja koje prepoznaje među stotinama drugih. Zbog uspomena na prve utakmice, igrače koje je gledao kao dijete, velikih pobjeda i bolnih poraza.

Za njega klub nije samo sedam igrača na rukometnom terenu. Klub je dio njegova grada, obitelji, prijateljstava i osobnog identiteta.

Kada klub pobjeđuje, navijač slavi. Kada gubi, pati. Ali kada utakmica završi, njegova povezanost s klubom ne prestaje.

Gledatelj može promijeniti utakmicu. Navijač teško može promijeniti klub.

Je li pravi navijač samo onaj koji glasno navija?

U sportskim dvoranama često se može čuti kako su navijači osmi igrač, kako njihova pjesma podiže momčad i kako bez pravih tribina nema ni prave rukometne atmosfere.

Sve je to točno. Podrška s tribina može promijeniti energiju utakmice, pomoći igračima u teškim trenucima i pretvoriti domaći teren u mjesto na kojem nijednom protivniku nije ugodno igrati.

Ali znači li to da je najbolji navijač uvijek onaj koji najglasnije viče?

Postoje ljudi koji desetljećima prate svoj klub, pamte generacije igrača, putuju na gostovanja i poznaju njegovu povijest bolje od pojedinih klupskih dužnosnika. Možda ne pjevaju, ne udaraju u bubnjeve i ne podižu transparente, ali njihova ljubav prema klubu nije ništa manja.

S druge strane, postoje i oni koji se pojavljuju samo kada se osvajaju trofeji, kada dolaze veliki protivnici ili kada je popularno biti dio pobjedničke priče.

Zato se pripadnost klubu ne bi smjela mjeriti samo decibelima na tribinama.

Navijati za klub ne znači šutjeti o problemima

Ovdje dolazimo do možda najvažnijeg pitanja.

Mora li pravi navijač bezuvjetno podržavati sve što se događa u njegovu klubu?

Smije li postaviti pitanje o načinu upravljanja, financijama, sportskim ambicijama ili odnosu prema mladim igračima?

Smije li kritizirati loše odluke uprave, trenera ili sportskog vodstva?

Ili se svaka kritika automatski proglašava napadom na klub?

Upravo se na tom pitanju često otkriva koliko pojedini klubovi razumiju vlastite navijače.

Klub nije isto što i njegova uprava. Predsjednici dolaze i odlaze. Treneri se mijenjaju. Igrači prelaze u druge sredine. Sportski direktori i članovi upravnih odbora imaju svoje mandate.

Ali klub ostaje.

Njegov grb, povijest i identitet pripadaju mnogo široj zajednici od ljudi koji u određenom trenutku njime upravljaju.

Zato navijač ima pravo pitati kamo njegov klub ide.

Kritika izrečena argumentirano, s poštovanjem i željom da klub bude bolji nije izdaja. Ponekad je upravo ona najveći dokaz privrženosti.

Voljeti klub ne znači braniti svaku odluku njegove uprave. Voljeti klub znači željeti da bude bolji od svojih pogrešaka.

Klub nije samo seniorska momčad

U rukometu se posebno često zaboravlja da klub nije samo rezultat prve momčadi.

Iza svakog kluba nalaze se djeca koja tek počinju trenirati, roditelji koji ih svakodnevno voze na treninge, treneri mlađih kategorija, volonteri, bivši igrači i generacije ljudi koje su godinama gradile njegov ugled.

Pravi navijač ne bi smio biti zainteresiran samo za rezultat subotnje utakmice.

Trebao bi ga zanimati i razvoj rukometne škole. Imaju li mladi igrači priliku napredovati? Postoji li dugoročna sportska strategija? Čuva li klub vlastiti identitet? Imaju li djeca iz lokalne sredine mogućnost jednog dana zaigrati pred svojim sugrađanima?

Jer klub koji razmišlja samo o sljedećoj utakmici, a ne i o sljedećoj generaciji, riskira izgubiti mnogo više od dva prvenstvena boda.

Navijači mogu i trebaju biti čuvari takvih vrijednosti.

Jesu li navijači važni samo kada treba napuniti tribine?

Klubovi vole pune dvorane. Vole fotografije navijačkih tribina, pjesmu, transparente i atmosferu koja ostavlja snažan dojam na društvenim mrežama.

Često pozivaju navijače da budu uz momčad, osobito kada je teško.

Ali koliko često ti isti klubovi žele čuti što navijači misle?

Postoji li stvarna komunikacija između klupskog vodstva i ljudi koji godinama dolaze na utakmice? Objašnjavaju li se važne odluke? Razgovara li se o budućnosti kluba ili se od publike očekuje samo da kupi ulaznicu, zaplješće i ode kući?

Navijač nije samo kupac ulaznice, šalova i dresova.

On je dio klupske tradicije.

Njegovo mišljenje ne mora uvijek biti ispravno, niti navijači trebaju odlučivati o svakom sportskom ili poslovnom potezu. Ali njihov glas zaslužuje poštovanje.

Klub koji navijače doživljava isključivo kao dekoraciju na tribinama propušta priliku izgraditi snažnu zajednicu.

Podrška nije isto što i slijepa poslušnost

Naravno, postoji granica između konstruktivne kritike i destruktivnog ponašanja.

Vrijeđanje igrača, prijetnje, nasilje i osobni obračuni ne mogu se opravdavati ljubavlju prema klubu. Posebno je neprihvatljivo kada se nezadovoljstvo odraslih prenosi na djecu i mlade sportaše.

Pravi navijač mora znati prepoznati trenutak kada njegovoj momčadi treba podrška, čak i kada igra loše.

Ali jednako tako mora imati pravo, nakon utakmice, postaviti pitanje zašto se određene pogreške ponavljaju i postoji li plan kako ih ispraviti.

Podržavati igrače ne znači odustati od odgovornosti onih koji vode klub.

A kritizirati upravu ne znači prestati voljeti klub.

Rukomet pripada i ljudima na tribinama

Rukomet je sport koji u mnogim našim sredinama ima posebno značenje. Dvorane nisu samo sportski objekti. One su mjesta susreta, odrastanja, prijateljstava i zajedničkih uspomena.

Neki klubovi postali su prepoznatljivi simboli svojih gradova upravo zahvaljujući ljudima koji su desetljećima ostajali uz njih.

Takva pripadnost ne može se kupiti marketinškom kampanjom niti stvoriti preko noći.

Ona se gradi povjerenjem, poštovanjem, rezultatima, ali i iskrenim odnosom prema zajednici.

Zato navijači ne bi trebali biti važni samo kada klub pobjeđuje ili kada mu je potrebna podrška.

Trebali bi biti važni i kada se razgovara o njegovoj budućnosti.

Gledatelj dolazi zbog utakmice. Navijač ostaje zbog kluba.

Na kraju, razlika između navijača i gledatelja nije u tome tko sjedi u prvom redu, tko ima godišnju ulaznicu ili tko glasnije proslavlja pogodak.

Razlika je u osjećaju pripadnosti i odgovornosti.

Gledatelj želi vidjeti dobru utakmicu.

Navijač želi vidjeti dobar klub.

Gledatelj se pita hoće li njegova momčad danas pobijediti.

Navijač se pita gdje će njegov klub biti za pet ili deset godina.

I zato je možda vrijeme da se prestanemo pitati samo koliko ljudi dolazi u dvoranu, a počnemo razmišljati koliko ih doista osjeća da je klub i njihov.

Jer najvrjedniji navijači nisu nužno oni koji najglasnije slave pobjede.

To su oni koji ostaju i nakon poraza, koji podržavaju igrače kada je najteže, koji poštuju povijest i koji imaju hrabrosti upozoriti kada smatraju da klub ide pogrešnim putem.

Gledatelj dolazi zbog utakmice. Navijač ostaje zbog kluba. A pravi navijač ne bori se samo za sljedeću pobjedu, nego i za budućnost grba koji voli.


HandballInsider.com

Pitanje za naše čitatelje: Smatrate li da navijači trebaju imati veći utjecaj na život i budućnost rukometnih klubova ili je njihova uloga prvenstveno pružati podršku s tribina?

By rukomet

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Cjenik oglašavanja u strojno čitljivom obliku: CSV · XML · arhiva cjenika (30 dana)